Monday, March 31, 2014

Dijagnostika jezika prema tradicionalnoj kineskoj medicini

Dijagnostika predstavlja proces koji vodi do dijagnoze bolesti. I zapadna i tradicionalna istocna medicina se u potpunosti slazu u pogledu toga da je dijagnostika, odnosno pravilno postavljanje dijagnoze, osnova za dobro lecenje. U procesu postavljanja dijagnoze lekar se rukovodi simptomima i znacima bolesti. Simptomi bolesti predstavljaju tegobe koje bolesnik sam oseca, odnosno primecuje, dok znakove bolesti lekar sam uocava na pacijentu. Proces dijagnostike se sastoji od dijagnostickih metoda u koje spadaju anamneza, inspekcija, palpacija, auskultacija i ostale dijagnosticke metode. Cilj dijagnostickih metoda je dobijanje korisnih informacija o tome sta se desava u organizmu, sta je uzrokovalo bolest, sta se moze uciniti da se problem resi i kakve su sanse za uspeh.
Dijagnosticke metode koje smo naveli u tradicionalnoj kineskoj medicini imaju mnogo vece znacenje nego laboratorijske pretrage, ali se su sustini ne razlikuju od istih metoda u zapadnoj medicini te ih zato necu opsirnije opisivati. Medjutim, inspekcija jezika ima posebno mesto u dijagnostici i zajedno sa palpacijom pulsa predstavlja osnovu za postavljanje dijagnoze u tradicionalnoj kineskoj medicini. Ono sto jezik cini tako mocnim dijagnostickim "sredstvom" jeste cinjenica da sadrzi vodu, elektrolite, sluz i enzime i kao takav je veoma osetljiv organ ciji se izgled menja uporedo sa odredjenim fizickim promenama u organizmu. Zbog toga cemo dijagnostiku jezika malo vise predstaviti.
Osnovni koncept tradicionalne kineske medicine jeste da postoji korespodencija izmedju razlicitih delova tela, odnosno da se zdravlje odredjenih organa reflektuje na odgovarajucim mestima na telu (jezik, koza, usna skoljka, lice...). Kanali kojima protice energija (meridijani) nastaju u unutrasnjim organima i na svom putu (neki direktno, neki preko kolaterala) stizu do jezika. Tako se zdravlje nekog organa reflektuje na specificnoj regiji jezika kroz koju protice njemu odgovarajuci kanal. Osim toga, unutrasnji organi su i svojim fizioloskim funkcijama vezani sa jezikom, pa jezik odrazava i opste stanje organizma.
Za postavljanje dijagnoze pacijent ne treba da jede pre pregleda (da ne pije kafu, sok od borovnice, cvekle). Najbolje je pregled raditi ujutru. Pri inspekciji jezika gledamo telo jezika, velicinu, boju, oblik, pokretljivost i prekrivac jezika, gde uocavamo boju i kvalitet. Topografski, posmatramo da li spostoje odredjene promene, jer je poznato da svaki deo jezika odgovara odredjenom podrucju tela. Na donjoj strani posmatramo jezicne vene.
Da bi smo trazili neke patoloske znake na jeziku prvo moramo znati kako izgleda zdrav jezik. Zdrav jezik je vlazan i ruzicaste (bledo crvene) boje, misicav i bez tragova otisaka zuba ili dislokacija, sa veoma tankim belicastim prekrivacem kao znakom odgovarajuce sekrecije pljuvacke.
Prva stvar koju uocavamo kao patoloski znak pri inspekciji jezika jeste boja. Kao sto sam rekao, ruzicasta boja je normalna. Ukoliko je jezik bled (svetliji nego normalno) to je znak sindroma hladnoce, anemicnosti, deficita Yanga (slabost vitalne energije) odnosno relativnog ekscesa Yina. Pacijent je obicno slab, ima problema sa nedostatkom energije, cesto je umoran, navodi da "vise spava a manje je odmoran".  Uko
Ukoliko je boja intenzivnija, jace crvena nego obicno, to znaci da se negde u telu dogadja porast temperature (vruc sindrom). Imamo eksces vatre, odnosno eksces Yanga-relativni deficit Yina. Pomenuta toplota moze znaciti upalu, infekciju ili hiperaktivnost nekog od organa ili cak vise njih.
Ljubicast jezik oznacave eksces vatre-eksces Yanga- deficit Yina. Posredi su gubitak tkivnih tecnosti pri septikemiji, gnojne akutne infekcije, zatim moze biti hronicni nefritis i otroficni gastritis. treba obratiti paznju ukoliko na odredjenom delu jezika postoje ljubicaste mrlje. To predstavlja stagnaciju krvi u organu koji topografski pripada tom delu jezika.
Postoji jos i jezik grimizne boje (izrazito crvena), koji se moze videti kod ekstremno vrucih sindroma. Obicno su to visoko febrilna stanja (visoka temperatura). Moze se videti i pri zastoju u plucima, hipoksiji.
Oblik jezika, takodje, moze ukazivati na neka stanja u organizmu. Tako npr. grub (star) jezik  predstavlja vruce i jake bolesti gde je "toplota pokupila svu vlagu". To su obicno hronicne bolesti i febrilna stanja. Nezan jezik predstavlja slabije i hladne bolesti (jin). Otecen jezik je znak poremecaja metabolizma tecnosti predstavlja patolosku vlagu.
Tanak jezik suprotno njemu predstavlja deficit Qi-ja, Yina i krvi. Ispucao jezik predstavlja ekscesivnu toplotu (puno Yanga istrosilo Yin). Crven i ispucao-isparila telesna vlaga, a bled i ispucao-deficit krvi. Jezik sa prominentnim papilama predstavlja nakupljanje patoloske toplote (visak Yanga). Otisci zuba na jeziku predstavljaju slabost slezine i skoro uvek idu u kombinaciji sa tankim jezikom.

Pokretljivost jezika:
Mlitav jezik- jake, teske bolesti.
Krut jezik- vruce bolesti, egzogenog porekla.
Drhtav jezik- vruce bolesti, egzogenog porekla, teza forma.
Kriv jezik- bolesti jetre. Uticaj vetra. Apopleksija.
Prekrivac jezika normalno je ravnomerno rasporedjen, ni presuv ni prevlazan, belicaste boje. Debljina i boja prekrivaca ili pak nedostatak istog moze imati razlicito znacenje. Kada prekrivac postane zadebljan i neprijatan, to ukazuje da je imunitet oslabljen bilo gljivicnom (Candida) bilo nekom bakterijskom infekcijom. Ukoliko je prekrivac beo i u debelom sloju ukazuje na spoljasne i hladne bolesti. Obicno je to bakterijska infekcija ili upala koja ima veze sa nekom autoimunom bolescu. Zuta boja prekrivaca ukazuje na unutrasnje vruce bolesti. Dok je siva obavezno pokazatelj iste. Pored boje razlikujemo i kvalitet prekrivaca. Ukoliko je prekrivac debeo- to ukazuje na tesku bolest, prodrlu u unutrasnjost organizma. Jako vlazan- patoloska vlaga. Jako suv- patoloska vrucina. Mastan- tezi oblik patoloske vlage. Truo- dispepsija, lose varenje.
I na kraju, pozabavicemo se topografijom jezika, odnosno projekcijom odredjenih organa na odredjene delove jezika cime mozemo ustanoviti koji je sistem ili organ pogodjen bolescu.
Vrh jezika- odgovara zoni lementa vatre. Srce i tanko crevo se tu oslikavaju. Sve eventualne promene na vrhu jezika ukazuju na probleme ova dva organa.
Bocne strane jezika- odgovaraju elementu drvo. Tragovi zuba na bocnim stranama oznacavaju energiju koja je u zastoju u mrezi jetre. Plavkasto-zelena boja ili ljubicasta boja u ovoj regiji zajedno sa tamnim tackama, mogu predstavljati ozbiljan problem bilo sa jestrom ili slezinom i zucnom kesom.
Prednje srednja trecina- predstavlja zonu elementa metala sto odgovara respiratornom sistemu, kao i imunosistemu. Crvenilo u ovoj oblasti ukazuje na respiratornu infekciju a bledilo na oslabljen imuni sistem. 
Centar jezika- predstavlja polje refleksije stomaka, slezine i pankreasa. Problemi u sistemu za varenje najcesce se tu oslikavaju. Suptilne promene na ovom delu mogu predstavljati moguce probleme koji se jos nisu klinicki ispoljili pa se u tom slucaju moze savetovati pacijentu da preventivno obrati paznju na rad ovih sistema. 
Zadnji deo jezika- predstavlja element vode. Samim tim prikazuje stanje bubrega i mokracne besike. Tu treba obratiti paznju na boju i zadebljanje. Zuta boja sa debelim zadebljanjem obicno ukazuje na mokracnu infekciju.
 
Nase telo nam na razne nacine salje signale kada nesto nije uredu. Nekada na vreme uoceni ti signali mogu predstavljati kljucnu ulogu u lecenju ali njih moze primetiti samo i jedino pacijent. Kada pacijent dodje kod lekara u mnogim slucajevima bolest je vec uveliko uznapredovala i mora se leciti. Mnogo laksi, bolji i za pacijenta bezbolniji nacin jeste prevencija, zato osluskujte i gledajte svoje telo, pratite znakove koje vam salje o stanju vaseg organizma i na vreme dodjite kod lekara. 

Saturday, March 22, 2014

Akupunktura u sluzbi mrsavljenja

Akupunktura predstavlja pomocnu metodu pri lecenju gojaznosti. Uspeh terapije najvise zavisi od zelje i aktivnosti samog pacijenta. Promena nacina zivota i ishrane su neophodni. Vazno je jesti manje a kvalitetnije i vise se kretati. Akupunktura u tome pomaze suzbijanjem osecaja gladi i negativnih propratnih pojava mrsavljenja kao sto su umor (povecava energiju u organizmu), nervoza (deluje i na "glad iz glave"), zatvor (poboljsava varenje). Radi se onoliko terapija koliko je potrebno da bi se postigla zeljena tezina, sa odredjenim pauzama. 

Gojaznost-bolest modernog doba
Gojaznost je hronicno oboljenje koje podrazumeva uvecanje masne mase tela u meri koja dovodi do narusavanja zdravlja i mnogobrojnih komplikacija kao sto su secerna bolest, povisen krvni pritisak, oboljenja kardiovaskularnog sistema, pojava kamena u zuci, ostecenje kostano-zglobnog sistema, arterioskleroza. Kao takva, predstavlja bolest modernog doba. Redje je uzrokovana metabolickim poremecajima a mnogo cesci uzroci su los nacin zivota, losa ishrana, smanjena fizicka aktivnost (posebno kod dece) i mnogi drugi faktori uticu na sve veci broj gojaznh ljudi kako kod nas, tako i u industrijski razvijenim zemljama sveta. Upravo iz ovih razloga, mnogi sa pravom smatraju da je gojaznost jedna od vodecih bolesti danasnjice. Statistika pokazuje da je trenutno vise od polovine razvijenog sveta gojazno. Ono sto je zaista zabrinjavajuce je da je sve vise mladih osoba koje imaju problema sa viskom kilograma. Do puberteta podjednako se javlja medju polovima a kasnije cesce kod zena. Iako zvuci paradoksalno, cini se sada, kada smo zakoracili u 21. vek, gubitak kilograma nikada nije bio tezi.  
Razlozi nastanka gojaznosti su genetski faktori i faktori spoljasnje sredine. Genetika je vrlo vazna i ona je odgovorna za postojanje predispozicije za nastanak gojaznosti. Druga polovina, koja deluje kao okidac su spoljni faktori. Nasi geni se nisu promenili u poslednjih nekoliko godina, a prevalenca gojaznosti u mnogim evropskim zemljama u poslednje dve decenije je dva puta veca u odnosu na tadasnji period. Dakle, jasno je da rast prevalence nije posledica izmene gena, vec promena u nacinu zivota. Krecemo se mnogo manje, a definitivno konzumiramo i suvise energetski bogatu hranu. Znaci, unos hrane bogate mastima, visoko kaloricne namirnice i sve manje i manje pokretljivosti, glavni su razlozi za nastanak epidemije gojaznosti sirom sveta. Zato je moramo zaustaviti i spreciti njeno sirenje. Neophodno je preduzeti neke korake kao bi se zaustavila gojaznost, jer to je problem celog drustva, a ne samo medicinskih radnika. 


Kako spreciti gojaznost?
Prvenstveno promenom nacina zivota i ishrane. Promena nacina zivota podrazumeva vise fizicke aktivnosti. Moramo vise vremena posvetiti vezbanju, trcanju ili samo setnji koja je od izuzetnog znacaja ne samo za sprecavanje gojaznosti vec i mnogih drugih bolesti. Vreme koje provodimo u sedecem polozaju (bilo da je to posao ili zadovoljstvo) treba smanjiti na najmanju mogucu meru. Sto se tice ishrane, prvenstveno navike kao sto su "brza hrana" moramo izbaciti iz naseg zivota. U modernom dobu, upravo je to jedan od glavnih spoljasnih faktora koji dovode do gojaznosti. Umesto toga trebamo povecati unos namirnica bogatih skrobom (crni hleb, palenta, pirinac, krompir), povecati unos svezeg voca i povrca, sto vise unositi mahunarke, boraniju, grasak, pasulj (one se smatraju zdravim namirnicama). Nikako ne treba zaboraviti ribu, i to "masnu ribu" kao sto je plava riba, bakalar, sardina, tuna... Sve one bogate su omega 3 masnim kiselinama, koje los holesterol pretvaraju u dobar. Treba smanjiti unos losih masti konzumiranjem posnog mesa, teletine, junetine, divljaci. Smanjiti unos secera, narocito belog! Smanjiti unos soli. Redovno uzimati tecnost (2-2,5l vode na dan). Vodu piti izmedju i nakon obroka. Voditi racuna da jedete cesce a manje (5 obroka dnevno). Zvakati polagano hranu koja ne bi trebalo da bude ni previse vruca ni hladna. Drzite se zlatnog pravila: "Umeren u jelu, lekar si i sebi".

Akupunktura u sluzbi mrsavljenja
Prvo treba naglasiti jednu bitnu stvar. Akupunktura kod mrsavljenja predstavlja pomocnu terapiju, odnosno pomocno sredstvo pri mrsavljenju. Od ubadanja iglica niko nece smrsati ali ce mu svakako akupunktura u mnogome pomoci u tome. Osnovna filozofska teza tradicionalne kineske medicine lezi u tvrdnji da zdravlje rezultira iz pravilnog odnosa sklada na relaciji jin-jang i normalnog neometanog kruzenja "vitalne energije" (kinezi je nazivaju qi). Kada dodje do narusavanja odnosa, odnosno dizbalansa u telu, aplikacijom igala u odgovarajuce akupunkturne tacke na odgovarajucim kanalima organizam se vraca u stanje ravnoteze, odnosno uspostavlja se ponovni protok energije. Pored tacaka na telu, kod tretmana gojaznih osoba, koriste se tacke i na usnoj skoljci (aurikuloakupunktura). Bitno je naglasiti da akupunktura kao metoda pomoci pri mrsavljenju deluje na fizioloski nacin, bez unosa stranih supstanci u organizam i zato nema nikakvih nuspojava. Dakle, stimulacijom odredjenih akupunkturnih tacaka deluje se na centre za sitost i glad u hipotalamusu i na neke funkcije organa koji uticu na metabolizam i osecaj gladi. Npr. stimulacijom odredjenih tacaka mozemo da smanjimo kontrakcije zeluca i lucenje zeludacne kiseline. Zatim, mozemo pojacati izlucivanje tecnosti iz tkiva kod osoba sklonih oticanju i ubrzati metabolizam pacijenta. Pored toga, delovanjem na odredjene meridijane poboljsavamo varenje i resava se problem zatvora. Ovim pristupom smanjuje se "glad iz stomaka", a takodje mozemo delovati i na "glad iz glave" koja cesto diktira da se jede i kada nema osecaja gladi. Cilj terapije je uspostavljanje energetske ravnoteze u telu. 
Dakle, da sumiramo. Akupunktura predstavlja pomocnu metodu pri lecenju gojaznosti. Uspeh terapije najvise zavisi od zelje i aktivnosti samog pacijenta. Promena nacina zivota i ishrane su neophodni. Vazno je jesti manje i kvalitetnije i vise se kretati, a akupunktura u tome pomaze suzbijanjem osecaja gladi negativnih propratnih pojava mrsavljenja kao sto su umor (povecava energiju u organizmu), nervoza (deluje i na "glad iz glave"), zatvor (poboljsava varenje). radi se onoliko terapija koliko je potrebno da bi se postigla zeljena tezina, sa odredjenim pauzama. Radi se o onoliko terapija koliko je potrebno da bi se postigla željena težina, sa određenim pauzama. 


Thursday, March 20, 2014

Pravilno disanje za bolje zdravlje

Od davnina je uoceno da pravilno disanje coveka ima mnoge prednosti za njegovo zdravlje i fizicku aktivnost. Nije tajna da su mnogi sportisti, tek kada su resili problem sa disanjem napravili sebi zavidne karijere. Medju njima je npr. i nas najpoznatiji sportista Novak Djokovic. Pravilno disanje je stvar vezbe, odnosno procesa ucenja. Beba u kolevci diše mirno, duboko i ujednačeno. Svako dete zna da diše. To je nešto što naprosto znamo. Naučnici, međutim, tvrde da to baš i nije sasvim tačno. Dve trećine odraslih osoba vremenom izgubi ovu sposobnost. Umesto iz stomaka, oni dišu iz grudi, zbog čeka se lako zamaraju i gube dah. To je problem vecine ljudi koji se najcesce javlja zbog brzog i neurednog nacina zivota, upotrebljavajuci samo 30-40% pluca. Mozak je organ koji treba tri puta vise kisonika od svih ostalih organa i ako ne dobije dovoljno kiseonika, pocinje da ga crpi iz ostalih organa. Zato su mnogi ljudi danas iscrpljeni na fizickom i mentalnom nivou. 

Oni koji se bave jogom ili pevaju u horu znaju koliko zdravo i blagotvorno može da bude pravilno disanje. Zdravlje se odnosi na skladno funkcionisanje tela, uma i duha, te harmonicnog protoka unutrasnje energije (kinezi je nazivaju qi). Statistike pokazuju kako 50% zdravlja zavisi od nacina zivota. Bolest, hronican umor i depresija se javljaju zato sto ne znamo kako funkcionisu osnovne sile u nama i nemamo ispravnu edukaciju o tome kako se kvalitetno mozemo napuniti energijom koja se nalazi svuda oko nas. Potrebno je da naučite samo tri vežbe kako biste ovladali tehnikom pravilnog disanja. Imajte, međutim, na umu da je potrebna određena doza discipline pre nego što primetite prve rezultate. Da biste zaista usvojili ovu tehniku neophodno je da radite ove vežbe nekoliko nedelja.
Smirivanje
Ova vežba je osnova uspeha. Najbolje je da je radite uveče u krevetu. Lezite na leđa, a šake stavite na donji stomak. Sada pet minuta dišite duboko i polako. Osetite kako vam se stomak podiže i spušta. Pustite telo da samo pronađe ritam disanja, a vi vaš mir. Ovu vežbu možete da radite i dva puta dnevno u ležećem ili sedećem položaju.

Upijanje energije
Posle nekoliko dana navići ćete se na duboko disanje iz stomaka. Na redu je sledeći korak: širenje grudnog koša. Stanite pravo, zauzmite blago raskoračni stav, a noge u kolenima malo savijte. Sada lagano pružajte ruke prema plafonu, a dok to radite udišite vazduh. Zatim pustite ruke da padnu i pri tom brzo i glasno izdahnite. Na taj način ćete se brzo napuniti energijom. Uradite vežbu deset puta, dva puta dnevno.

Brzo neutralisanje stresa
Udahnite duboko, osetite kako vam se stomak podiže, a grudni koš širi. Sada ste "naoružani" da disanjem efikasno oterate stres i ljutnju - svaki put kada osetite potrebu za tim.
SOS trik: Pet puta udahnite duboko, a zatim izdahnite. Uživajte u osećaju da zaista možete do kraja da izdahnete vazduh. Duboko, umirujuće disanje sada dolazi samo od sebe. Ova tehnika disanja snižava nivo hormona stresa u organizmu.
Za one koje vole jogu,jutro i sunce idealnu kombinaciju disanja, vezbi i "punjenja energijom" predstavlja vezba "pozdrav suncu". 


Ukoliko pravilno vezbate i budete dovoljno posveceni ovom treningu ubrzo cete uvideti prednosti pravilnog disanja. Srecno!

Wednesday, March 19, 2014

Istorijski razvoj akupunkture

Da bi pravilno shvatili i procenili sadasnje stanje i vrednost akupunkture, potrebno je ukratko se upoznati sa istorijskim razvojem ove drevne kineske medicinske discipline. 
Akupunktura je starokineska metoda lecenja pomocu igala koje se zabadaju u odredjene tacke na kozi. Najstariji pisani podaci o akupunkturi nalaze se u delu "Zuti imperator" 2696-2598. p.n.e. sa naslovom "Huangdi nei ching" (Medicinski kodeks), koje je napisao oko 475-221. p.n.e. Shuo-Wenn. Veliki deo ove knjige posvecen je fiziologiji i patologiji visceralnih organa i kanala, akupunkturnim tackama, indikacijama i kontraindikacijama za akupunkturu i moksibustiju. Metoda je dobila naziv od evropskih misionara koji su posetili Kinu krajem XVI i pocetkom XVII stoleca i prvi izvestili u Evropi o lecenju na kineski nacin. Sama je rec latinskog porekla (acus=igla, pungare=ubadati,zabadati). 
Na osnovu iskopina orudja i drugih tragova moze se zakljuciti da se akupunktura praktikovala i ranije pre nego sto o tome imamo pisane tragove. Ziveci u relativno zaostalim prilikama i vodeci stalnu borbu sa prirodom, ljudi tog doba su primetili da neka oboljenja ili neki telesni bolovi izcezavaju posle slucajnog uboda trnom ili nenamerne posekotine kamenom, odnosno posle opekotine. Zato su, u cilju smanjenja bolova i ecenja razlicitih oboljenja, stimulisali izvesne tacke, odnosno bolne delove povrsine tela, ostrim delovima kamena. Ovo kamenje su nazvali Pien chin-kamena igla. Nacin njihove primene opisan je u " Shuo wen chie chi" (Analiticki recnik karaktera), koji potice iz vremena dinastije Han(206 p.n.e.-220 n.e.) i predstavlja najprimitivniji metod akupunkture. pored toga, stari Kinezi su dosli do znanja da bolovi nestaju i ako se zagrevaju odredjene tacke na povrsini tela. ove intervencije ubodom i zagrevanjem su jedan vid spoljasnje terapije i predstavljaju ranu fazu akupunkture i moksibustije. U kasnijem periodu su upotrebljavane igle od bambusa i kosti. 
Arheoloska istrazivanja otkrila su da su u bronzano doba koriscene igle od metala. Tako su za vreme dinastije Shang-Yin upotrebljavane metalne igle u vidu "igala sa devet oblika" nazvanih Chiu chen. Metalne igle su ubadane u odredjene tacke na kozi najpre povrsno, a zatim i dublje u potkozna tkiva. 
U toku dalje upotrebe akupunkture sticana su klinicka iskustva koja su se prenosila generacijama, a odredjene akupunkturne tacke dobile su svoje nazive i klinicke indikacije. Ovo je ucinjeno za vreme Zapadnih i Istocnih Tsin dinastija (265-420. god.). U knjizi i z tog perioda Chen Chiu Chia Yi Ching vidi se da su jos tada utvrdjeni tacni nazivi kanala i akupunkturnih tacaka, kao i njihove lokalizacije. U istoj knjizi opisane su osobine pojedinih tacaka, indikacije za njihovu stimulaciju i metodologija akupunkture i moksibustije. 
U vreme dinastije Tang (618-907. god.) lekar Sun Szu-Miao razradjuje ideju lokalnog bola i postavlja pravilo "ubodi gde postoji osetljivost". Na osnovu tog pravila, u kasnijem razvoju akupunkture su osetljiva mesta predstavljala akupnkturne tacke AH SHI. Ovo je i danas jedan od vaznih principa kod izbora akupunkturnih tacaka u terapiji. U daljem razvoju, od velikog je znacaja osnivanje fakulteta za akupunkturu i moksibustiju pri Imperijalnom medicinskom koledzu za vreme ove dinastije. 
U kasnije periodu (dinastije Sung, Kin i Yuan;960-1368. god.) od istorijskog znacaja za razvoj akupunkture je knjiga Tong Chen Shu Hsue Chen Chiu Tu Ching (Rucna ilustracija akupunkturnih tacaka prema bronzanim figurama) koju je napisao Wang Wei-Yi. U ovom delu opisano je 657 akupunkturnih tacaka na covecjem telu, rascisceni su pojmovi o akupunkturnim tackama i njihovoj lokalizaciji, kao i o distribuciji povrsnih kanala. Tako da ovaj period predstavlja "zlatno doba" akupunkture i moksibustije u staroj Kini.

Vec su tradicionalni kineski lekari primetili da ubodom igle u odredjene tacke na povrsini tela  pacijenti dobijaju senzacije u vidu bolne osetljivosti, tezine, trnjenja, i obamrlosti. Ove senzacije su nazvane Techi tj. "normalna reakcija akupunkture". Danas su ove senzacije poznate kao Ching Lo-fenomen ili "ubodna reakcija".
Razvoj akupunkture je bio nesmetan sve do kraja dinastije Ming (1368-1644. god.). Za vreme dinastije Ching (1644-1912. god.) i vladavine Kuomintanga, akupunkturi nije bilo posveceno dovoljno paznje. Medjutim, ona se i dalje upraznjavala u narodu od strane narodnih lekara, prakticara, tako da za poslednjih 2500-3000. godina nije pretrpela gotovo nikakve promene. Stvaranjem NR Kine a posebno od 1958. godine, akupunktura je nasla siroku primenu, ne samo u terapeutske svrhe kod tretiranja raznih patoloskih stanja, nego i kod anestezija kod hiruskih zahvata. 
Danas u NR Kini postoje 32 fakulteta za tradicionalnu kinesku medicinu, kao i mnoge druge ustanove koje se bave ne samo klinickom primenom akupunkture vec i naucnoistrazivackim radom. Danasnje studije medicine traju cetiri godine i postoje skolovani lekari iskljucivo za tradicionalnu medicinu (oko 400000 registrovanih specijalista). Na celu ovih ustanova stoji Akademija za tradicionalnu kinesku medicinu u Pekingu, a i u svim ostalim vecim centrima Kine, postoje instituti za tradicionalnu kinesku medicinu, gde se paralelno izucava kineska i zapadna medicina, sto je doprinelu razvoju novih metoda lecenaj akupunkturom. Osim toga iz ove oblasti su objavljeni mnogi klinicki i eksperimentalni radovi koji predstavljaju veliki doprinos, posebno na polju razjasnjenja mehanizma akupunkturne analgezije. 
U okviru strategije "Zdravlje za sve do 2000" Svetska zdravstvena organizacija usvojila je 1991. godine "Program za tradicionalnu medicinu" u cilju njene integracije sa savremenom medicinom. Na X kongresu Svetske federcije akupunkture (WFAS), koji je odrzan septembra 1993. godine u Pekingu, istaknuto je da se akupunktura primenjuje danas u preko 140 zemalja i da, dok su indikacije 1950. godine iznosile oko 200, tada su prosirene na oko 800 razlicitih oboljenja sa vise od 40% dobrih rezultata.